Hvala Općine Fužine na gostoprimstvu i onom osjećaju kad dođeš negdje i odmah znaš da si “na svom”. U jednom trenutku smo se stvarno osjećale kao glumice ispred pozornice.

Publika je bila top, pitanja još bolja, a interakcija baš onakva kakvu volimo, iskrena i bez filtera.

I ono što smo svi zajedno zaključili (i što ćemo si sad pokušati ne zaboraviti već sutra za ručkom):

 trebamo jesti sporije!

Ne zato što to lijepo zvuči, nego zato što ima smisla:

kad jedemo polako, probava radi bolje, a naš leptin (hormon sitosti) napokon stigne do mozga i kaže:

“Dosta je.”

…prije nego što pojedemo kao da nas čeka zima i 3 mjeseca bez hrane.

I posebno hvala našem gostu koji nas je sve malo “posramio”; gospodin svaki dan 30 do 45 minuta doručkuje. U miru i bez žurbe.

Mi smo se složile da je to ideal kojem težimo…

..ali tek kad odemo u mirovinu.

Hvala svima koji su došli, slušali, pitali i dijelili svoje priče.

Baš je bilo ono; gušt 💛