Kad smo krenule, nismo znale gdje će nas ovaj put odvesti. Znale smo samo da imamo priču koju vrijedi ispričati i poruku koju vrijedi podijeliti.
A vi ste nam pokazali da smo bile u pravu.
Svaki grad, svako selo, svaka stolica koja je bila zauzeta; dio je ove priče. Svako pitanje koje ste postavili, svako iskustvo koje ste podijelili, svaki smijeh, svaka suza i svaki trenutak kad smo vidjele da nešto u vama klikne, to je razlog zbog kojeg nastavljamo.
Prošle smo kroz:
Rijeku, Samobor, Zagreb Sigečicu, Karlovac, Rovinj, Zabok, Stobreč, Pazin, Koprivnicu, Savsku Ves, Gornji Kneginec, Umag, Poreč, Sisak, Đakovo, Zagreb Ložu, Omiš, Pulu, Novi Vinodolski, Rijeku, Kostrenu, Veliku Goricu, Vinkovce, Zaprešić, Delnice, Ivanić Grad, Labin, Fužine, Zagreb Ložu, Ogulin, Pušću, Krapinu, Senj, Brinje, Krk, Kaštelir-Labince, Slavonski Brod, Svetu Nedelju, Viškovo, Otočac, Gospić, Kraljevicu i Varaždin.
To nije samo popis gradova. To je popis mjesta gdje smo ostavile dio sebe i gdje smo uzele dio vas sa sobom.
43 tribine. 7 radionica. 1 promocija knjige Moji okusi, moj put 2. 1 sajam.
To je ova sezona u brojkama. Ali iza svake od tih brojki stoje lica, priče, pitanja i trenuci koje ne može opisati nikakva statistika. Vi ste ti koji ste ovim brojevima dali smisao i zbog vas svaki od njih znači nešto posebno.
U svakom od tih mjesta smo naučile nešto novo. Od vas. Jer vi niste samo publika, vi ste sugovornici, suputnici i na neki način, naši učitelji.
Hvala vam na povjerenju. Hvala vam što ste dolazili po kiši, po vrućini, po snijegu. Hvala vam što ste dovodili prijatelje, sestre, mame i partnere. Hvala vam što ste postavljali teška pitanja i što ste dijelili svoje najiskrenije priče.
Hvala vam što ste nam pokazali da ono što radimo; ima smisla.
Ovo nije kraj. Ovo je samo kraj jedne sezone.
Vidimo se u rujnu.
