U malom, ali toplom i iskreno posebnom okruženju, imale smo priliku ispričati svoju priču; onu stvarnu, bez uljepšavanja, ali s puno razumijevanja, emocije i iskustva.

Ono što ovu tribinu u Zaprešiću čini posebnom nije bio samo službeni dio programa, već sve ono što je došlo nakon njega. Doslovno smo imale tribinu nakon tribine. Pitanja su stizala i nakon završetka, u velikom broju, a s njima i otvorena razmjena iskustava naših gošći. Upravo to nam je najvažnije; vidjeti da smo potaknule, dotaknule i motivirale. Vidjeti da im je stalo.

To je razlog zašto ovo radimo.

Posebno zahvaljujemo Gradskoj knjižnici Zaprešić i Gradu Zaprešiću koji su nam pomogli u realizaciji ove tribine i omogućili da ova priča dođe do ljudi kojima je potrebna.

Veliku vrijednost ovom susretu dala je i potvrda iz struke. U publici je bila nutricionistica koja je pohvalila naše izlaganje i istaknula kako smo sve jasno, iskreno i kvalitetno prezentirale bez petljanja u struku. Takve riječi imaju posebnu težinu.

Jer mi nismo liječnice, nismo nutricionistice, nismo formalne stručnjakinje.

Mi smo žene s iskustvom, žene koje su prošle ono o čemu pričaju i žene koje imaju jedan jednostavan, ali snažan cilj; pomoći drugima da izađu iz začaranog kruga debljine i prestanu se mučiti kao što smo se mi mučile.

Jer kada razumiješ mindset pretile osobe i kada znaš kako razmišlja, kako osjeća i zašto radi ono što radi, tada znaš i kako joj pristupiti.

A pristup je, na kraju svega, najvažniji.

Hvala Zaprešić i vidimo se uskoro opet!