Jedno od glavnih pitanja svim debelima i pretilima je: „kako ste se uopće doveli u tu fazu?“

Naravno da je pitanje postavljeno s većinom posprdnih pogleda ispod obrva, ne znajući koliko takav pogled može djelovati na debelu ili pretilu osobu.

Odgovora je mnogo i skoro svaki je različit, no ipak imaju jednu poveznicu, a to je u najgoroj fazi, nakon što smo sve probali i nije išlo na dobro, odustajali smo s mišlju, ma što nas briga, što god napravili, ne događa se ništa dobro, samo ide na loše i sami sebe smo uvjerili da nas je baš briga kako izgledamo.

Nećemo sada ulaziti u dubioze problema što je nekoga povuklo u najdeblju fazu i kako je do nje došao, već da svi ti ljudi vode borbu, što sa sobom, što protiv sebe, što s okolinom i neshvaćanjem mršavih osoba kako je živjeti kao pretila osoba.

Jedan od najplastičnijih primjera je tv emisija Život na vagi, to je američki koncept koji je preuzela Hrvatska, koja ima najdeblje ljude u Europi, samo za informaciju.

Čovjeku od 180 kilograma dati utege ili girju da vježba s njima, kao da on nema dovoljno svog teškog sala s kojim se jedva kreće. Trčanje i natjerivanje ljudi da rade nešto što je njima izuzetno teško je van pameti. I ovako su pretili ljudi pod pritiskom i u mentalno lošem stanju i onda još moraju slušati urlanja na njih, a da ne govorim komentare ljudi koji si daju za pravo vrijeđati kandidate na društvenim mrežama. Osim što je ponižavajuće stati polugol pred kameru i pola Hrvatske još te treneri omalovažavaju jer te prikazuju kao niškoristi osobom koja nije u stanju sa 180 kg pretrčati maraton za sat i pol.

Mršavi, morate shvatiti mindset pretile osobe da bi im mogli pomoći. Da, život na vagi je show i to je sve tako scenirano radi gledanosti i sponzora, ali od toga svega je ipak važnije mentalno stanje kandidata i ljudi koji nisu vidjeli drugi način da smršave osim da se prijave u tu emisiju, jer vjerovali ili ne, ne postoji program ni u jednoj našoj klinici ili bolnici koji bi liječio pretilost, jer pretilost nije okarakterizirana kao bolest. A pretilost je bolest!

Svi fitness treneri kojima je posao biti utreniran te svakodnevno trenirati nikako ne shvaćaju da debele i pretile osobe imaju svoje poslove koji se razlikuju od njihovog, te da imaju i druge obaveze nakon redovnog osmosatnog posla; moraju po dijete u vrtić, pa skuhati ručak, pa peglati, prati, voziti dijete na aktivnosti i onda im je tlaka doći trenirati. Sve bi to bilo ok da pojedini treneri imaju bolji pristup i da pretiloj osobi pristupe tako da ih pretili prihvate i da ne osjete osuđivanje. Jer osuđivanje odbija ljude u vraća ih u svoju čahuru.

Isto tako je nutricionistima koji moraju jesti zdravo jako teško shvatiti da netko može pojesti nešto nezdravo, i umjesto da ga poduče zašto je nezdravo i što to radi njegovom organizmu, oni osuđuju i omalovažavaju pretile ljude koje se opet povlače u svoje čahure.

Zato, uđite u um pretile osobe i ostvarite suradnje od kojih će imati koristi i mršavi i debeli!