Kod djece se prehrana razlikuje od odraslih jer su u fazi rasta i razvoja, pa su njihove potrebe specifične.
Zamišljamo da su djeca jako aktivna, skaču po cijele dana i puni su energije, jedu raznovrsnu hranu i nemaju problema s kilogramima, ali avaj, realnost je drugačija. Velika većina djece (na žalost u svim dobima, pa čak mala djeca u dječjim kolicima) imaju ispred sebe mobitel, vreba se nad njima i drži ih se ispod staklenog zvona da slučajno ne bi umazali predivnu haljinicu ili nove tenisice ili da slučajno ne razbiju koljeno ako ih pustimo da skaču u parku. Kombinacija ne kretanja i previše zašećerene hrane dovodi upravo do toga da su nam djeca vrlo visoko na svjetskoj ljestvici pretilosti, htjeli mi to sebi priznati ili ne.
I zato se postavlja pitanje „Treba li djeci mjeriti kalorijski unos?“
Ne treba im stalno mjeriti kalorije, kao što se to ponekad radi kod odraslih koji žele mršavjeti. Umjesto toga, kod djece je bitniji kvalitetan izbor hrane i praćenje signala gladi i sitosti. Kalorijska kontrola se koristi samo u slučajevima medicinske potrebe (npr. pretilost, pothranjenost, dijabetes itd.), i to pod stručnim nadzorom.
Kako djeca “troše” hranu (energiju)?
Djeca troše energiju na rast i razvoj (kosti, organi, mozak, mišići), igru i fizičku aktivnost, mentalne aktivnosti (škola, koncentracija, učenje), bazalne funkcije (disanje, otkucaji srca, održavanje tjelesne temperature) i zato im treba dovoljno energije svaki dan, ali iz pravih izvora.
Što bi djeca trebala najviše jesti?
Najviše bi trebala jesti voće i povrće – zbog vitamina, minerala, vlakana, cjelovite žitarice – zob, integralni kruh, riža, tjestenina, mliječne proizvode – jogurt, sir, mlijeko (kalcij za kosti), proteine – meso, riba, jaja, grahorice, orašasti plodovi (za mišiće i rast) i zdrave masnoće – maslinovo ulje, avokado, riba i orašasti plodovi.
Što bi djeca trebala jesti najmanje?
❌ Ograničiti:
Šećere i slatkiše – povećavaju rizik od pretilosti, karijesa, dijabetesa, gazirane sokove i zaslađena pića, procesiranu hranu – grickalice, salame, fast food (puno soli, zasićenih masti, aditiva), bijeli kruh i rafinirane žitarice – nemaju dovoljno vlakana ni nutrijenata!
Savjeti za zdrav odnos prema hrani kod djece:
Ne forsirati tanjur do kraja – neka uče slušati tijelo, obroci neka budu u miru i bez ekrana – pomaže razvoju svijesti o hrani, uključiti ih u kuhanje i biranje hrane – razvija interes i odgovornost i nema “dobre” i “loše” hrana – sve može, ali neka bude u ravnoteži!
Jako je teško udovoljiti svakom djetetu, no najlakše je reći: moje dijete to ne voli i dati mu čips ili čokoladnu bananicu (pa nek ima i voće i čokoladu)!
