Neka mjesta ostave trag. Otočac je jedno od njih.
Velika hvala Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu na ugošćivanju i svoj toplini koju smo osjetile od prvog trenutka. I posebna, posebna hvala Nadi Rogić koja nam je pomogla oko organizacije i bez koje ova tribina ne bi bila ista.
Ali Nada nam nije dala samo organizacijsku pomoć. Podijelila je s nama svoju priču, priču koja ledi krv u žilama, priču kroz koju ne bi htio proći nitko od nas. I priču koja ima jedan jedini mogući završetak kad ju priča Nada; pobjedu. 💪
Publika u Otočcu bila je sjajna, razgovor otvoren i iskren, a mi opet odlazimo bogatije nego što smo došle. Kako to uvijek bude na našim tribinama i ovdje smo naučile nešto novo i ponijele kući više nego što smo planirаle, pa tako i ove divne poklone lokalnih OPG-ova. Hvala vam na tome!
A onda je stiglo pitanje koje je otvorilo pravu raspravu. 🎯
Jedna od sudionica pitala je nešto što si mnogi misle ali rijetko izgovore naglas; zašto su neki liječnici tako nezainteresirani kada im dođe pacijent koji treba pomoć? I zašto umjesto pomoći dobije plan prehrane od 1100 kcal dnevno, kad mu je bazalni metabolizam 1600 kcal?
Nismo kompetentne davati medicinske odgovore i to smo jasno rekle. Ali rasprava se otvorila sama od sebe.
Na sreću, s nama je bila liječnica koja je pokušala pojasniti drugu stranu priče. Takve restriktivne dijete postoje iz razloga; ali ti razlozi se odnose na pacijente kojima je život ugrožen, koji trebaju u vrlo kratkom vremenu skinuti značajan broj kilograma kako bi operacija bila što uspješnija i sigurnija. I ti pacijenti su konstantno pod liječničkim nadzorom.
Ali to nije priča o kojoj govorimo.
Govorimo o ljudima koji nemaju velikih zdravstvenih problema. Koji jednostavno žele prekinuti začarani krug, vratiti kontrolu nad svojim životom i izaći iz začaraong kruga pretilosti pretilosti. I koji za to dobiju plan koji ih ostavi gladne, iscrpljene i na kraju; tamo gdje su počeli, samo s još manje vjere u sebe.
I tu se nameće jedno veliko pitanje.
Postotak pretilih ljudi raste iz godine u godinu. Svake godine. Dugi niz godina. Možda je vrijeme da se iskreno zapitamo; radimo li nešto krivo posljednjih nekoliko desetljeća?
GLP-1 lijekovi poput Ozempica mogu biti sjajan alat i pravi vjetar u leđa. Ali samo ako se koriste pod liječničkim nadzorom, po uputama i što je najvažnije uz edukaciju o tome što dolazi nakon prestanka uzimanja.
A o tome nitko ne priča.
Osim nas dvije. 😊
I zato nastavljamo. Tribinu po tribinu, razgovor po razgovor. Jer pitanja koja su te večeri postavljena u Otočcu nisu samo njihova pitanja. To su pitanja koja si postavlja cijela Hrvatska, samo što ih većina još uvijek ne izgovara naglas.
Otočac, hvala vam što ste ih izgovorili!
