Kuća halubajskega zvončara kao kulisa za tribinu — nije to svaki dan. Već sam prostor govori priču o tradiciji, zajednici i ljudima koji znaju što znači biti ponosan na ono odakle dolaziš. I publika je bila točno takva.

Prije svega, hvala na poklonu koji nas je potpuno razveselio i raznježio. Niste trebali, ali jako smo sretne da jeste. 😊

Pitanja, razgovori, interakcija; Viškovo nije razočaralo ni u čemu. I opet se dogodilo ono što se dogodi na svakoj dobroj tribini i mi smo nešto novo naučile. To nam je uvijek najljepši dio večeri.

Ali bilo je i ozbiljnijih tema.

Jer uvijek ima. I važno nam je da o tome pričamo otvoreno.

Još jednom smo čule priče o tome kako netko s problemima s kilogramima potraži stručnu pomoć i umjesto podrške dobije upravo suprotno. Umjesto rješenja; veći očaj. Umjesto motivacije; tuga. Umjesto hrane; glad.

I to nas svaki put iznova potakne da nastavimo. Jer mi pričamo iz vlastitog iskustva, na vlastitoj koži smo naučile kako smršaviti i kako te kilograme zadržati, a da pri tome ne budemo ni tužne, ni očajne, ni gladne.

To je moguće. I to ćemo ponavljati na svakoj tribini dok god treba. 💪

Viškovo, hvala vam. Bili ste sjajni! 🌟